Sastav reprezentacije:
Seniori: Damir Kmoch (ujedno i team manager), Saša Pećinar, Dubravko Pavlić
Pomoćnik: Damir Kosir
Bilo je naporno, ali vrlo lijepo i interesantno. S postignutim rezultatima a svakako trebamo biti zadovoljni : 8. mjesto pojedinačno Kmoch i 4. mjesto ekipno u
konkurenciji 55 natjecatelja iz 18 zemalja.
No krenimo od početka, a početak baš i nije bio najsjajniji. Kao i svake godine opet problemi s financiranjem
reprezentacije. Novac za startnine smo dobili dva dana prije polaska i samo
zahvaljujući susretljivosti organizatora, koji je prihvatio našu zamolbu da mu
novac uplatimo na licu mjesta na sam dan početka Evropskog prvenstva, bilo je
moguće naše sudjelovanje na natjecanju. Hvala im na tome, a posebno im hvala što su nam oprostili i 10%-tno povećanje
cijene zbog kašnjenja uplate.
1. dan - nedjelja, 1.7.2001.
Na put smo krenuli samo nas četvorica: Damir Kmoch, Saša Pećinar i Dubravko Pavlić kao
natjecatelji te Damir Kosir kao pomoćnik. U nedjelju ujutro utrpali smo svu
opremu i modele u dva auta i ispraćeni od Marina Veličkova krenuli na put.
Tu treba napomenuti da nam je Zoran Zechner ispred Zajednice tehničke kulture grada
Siska pokušao ishoditi kombi od Sisačko-Moslavačke županije, ali nažalost nije
išlo. Svejedno, hvala mu na pokušaju.
Ekipa pred polazak. S lijeva: Dubravko, Damir Kmoch, Damir Kosir, Saša
Stigli smo u večernjim satima i odmah se zaputili na
aerodrom kako bismo što prije riješili prijave kod organizatora i bili sigurni
da ćemo se uopće moći natjecati. Svi su naravno već bili tamo, a najjači dojam
opet ostavljaju Nijemci sa svojim podignutim malim šatorskim gradom i ekipom od
20-tak ljudi. No dobro, mislimo si mi, nismo ni nas četvorica za
bacanje.
Nakon rješavanja formalnosti, odlazak u pansion Furmansky Dvor. Tamo su nas čekale dvije trokrevetne sobe (u stvari
dvokrevetne s još jednim dodanim ležajem), a kako nas je bilo četvorica, radi
izbjegavanja mogućnosti da nam naplate spavanje za šestoricu, stavljamo još
jedan krevet u jednu od soba i pretvaramo ju u četverokrevetnu. Tako nam je
zapravo i ljepše jer smo svi zajedno, ali bilo je malo pretijesno (pogotovo kad
se u sobu donesu i modeli radi punjenja baterija i sitnih
popravki).
2. dan - ponedjeljak, 2.7.2001.
Ujutro u 8:00 bili smo u prvoj grupi (zajedno s Austrijom i Belgijom) na
tehničkom pregledu modela. Nakon toga pauza do 14:00 kada se počelo s nultim turnusom,
odnosno probnim letom za sve učesnike. Odmah prvo iznenađenje prvenstva.
Nijemci i njihov novi izum: vreće s pijeskom koje služe za učvršćenje jednog
kraja sajle umjesto zabranjenog klina.
Nova pravila kažu da je zabranjeno učvrstiti
sajlu za zemlju ili bilo kakav fiksni objekt, a tri vreće s pijeskom svaka
teška oko 20 kg, nisu niti jedno niti drugo. Odmah su uslijedili protesti od
ostalih ekipa, ali nakon što su Nijemci demonstrirali da vreće nisu fiksirane za
zemlju, suci su im dopustili da nastave s tom metodom. Ipak, na prvom sastanku vođa ekipa
koji je održan te večeri, vreće su zabranjene.
Mišljene naše ekipe je da je stvar unutar pravila i da je zapravo vrlo sigurna. Vreće u takvom aranžmanu
imaju mogućnost automatskog reguliranja prevelike sile u sajli. Ako se pažljivo odredi težina vreća, one
će se pomaknuti prema šleperima prije nego što opterećenje u sajli preraste vrijednost
pri kojoj sajla puca. Nema niti opasnosti da se nešto iščupa i odleti
šleperima u glavu. Sve ostale prednosti dvostrukog šlepa s učvršćenim jednim krajem sajle
ostaju: u slučaju pucanja sajle šleperi se ne nalaze na "vatrenoj
liniji", odnosno sajla prolijeće između njih, za dobar start ne trebaju super
atlete što doprinosi ujednačenosti, startovi su sigurni i bez napora za
šlepere. Naravno, javlja se problem transporta tih vreća.
Vreće s pijeskom umjesto klina
Navečer je bilo i službeno otvorenje natjecanja - limena glazba, procesija ekipa s nacionalnim
zastavama, govorancije i na kraju, skok padobranca (iz jedrilice!).
3. dan - uorak, 3.7.2001.
Prvi natjecateljski dan. Vrijeme oblačno i s dosta vjetra, odmah se vidi da će
biti teško, ali nitko se ne čudi, ipak je to Holič. Prvi od nas starta Damir i
to odmah u prvoj grupi. Bio je jedan od četvorice (u grupi od 10) koji je
odletio do kraja. Led je probijen s odličnim letom od 9:50.5 i slijetanjem u 95
– 992.0 boda. Drugi je letio Dubravko ali nažalost ne tako dobro: 7:12.8 i
slijetanje u 95 – samo 766.9 bodova. Greške više ne bi smjelo biti, ali svi
znamo da će to biti jako teško. Nakon toga Saša je odletio opet odlično: 9:48.6
slijetanje opet u 95 i 990.3 bodova. Od favorita, odmah na startu je podbacio
Vagner – 442.2 boda.
U drugom turnusu vjetar još pojačava, a počinje i kiša. Problemi za sve se nastavljaju.
Damir solidan s letom od 6:05.5 i slijetanjem opet u 95 dobiva 929.7 bodova.
Dubravko leti 6:17.7 i slijeće u 100 ali to je bilo dovoljno tek za 696.9
bodova. Saša 7:10.0 i 90 za 770.3 boda. Nastavljaju se i problemi favorita:
Hoffman 431.4 bodova, branitelj naslova Köhler 515.9, Vörös 0.0, Zach
603.6.
Treći turnus. Dubravko ima i treći loš start: 6:42.0 i 95 – 780.5 bodova. Saša se zbog jakog
vjetra malo prerano počeo vraćati i onda 7:30.4 i parkiranje u 100 – 798.8 bodova.
Kiša pojačava i nakon čekanja organizator odlučuje prekinuti s natjecanjem
do sutra.
Nakon prvog dana i nekompletna tri turnusa Pazderka je kao jedini s tri puta po 1000
bodova, zasjeo na vrh i tu, kako se kasnije pokazalo, ostao do kraja. Još jedan
favorit je posrnuo u trećem turnusu: Kolb je ostavši van 75 m, zaradio 0 bodova.
Vörös dobiva 242.1 bod i više nema šanse za visoki plasman.
4. dan - srijeda, 4.7.2001.
Opet oblačno i vjetrovito, ali bez kiše i s postupnim poboljšanjem vremena.
Damir dovršava treći turnus. Opet odlično 9:49.4 i 95 – 988.6 bodova. Ovo je već
nagovještaj njegovog dobrog ukupnog rezultata jer uspio je prebroditi prvi i
kako se kasnije pokazalo najteži dan.
Nakon kompletna tri turnusa: Damir odličan 7. s 2910.3 bodova, Saša solidan 17. s
2559.4 boda i Dubravko ne tako dobar 29. s 2244.3 bodova. Realno gledano, odmah
je bilo jasno da za vrhunski pojedinačni plasman, od naših šanse ima samo Damir.
Vrijeme se tog dana, od četvrtog turnusa na dalje, stabiliziralo i to se odmah vidjelo
na rezultatima svih, pa i nas. Damir s letom od 9:50.1 i slijetanjem u 100
zarađuje svojih prvih 1000 bodova. Saša leti 9:51.7 ali zbog slabijeg slijetanja
u 60 dobiva 944.1 bod. Dubravko isto kao i Damir dobiva 1000 za 9:54.4 i
slijetanje u 100 (ovako dugačko vrijeme leta je posljedica ranog otkvačivanja
zbog pucanja sajle).
Peti turnus: Saša 9:48.8 i 85 – 976.5, Damir 9:46.9 i 85 – 981.4 i Dubravko 9:52.1 i
30 – 900.2 (opet rano otkvačivanje ali prekasan dolazak na slijetanje i
prizemljenje u zadnjoj sekundi na granici 15 m).
Šesti turnus se letio u mirnom vremenu u predvečerje. Dubravko 9:52.2 i 100 – 1000,
Damir 7:27.3 i 90 – 778.1 (njegov najslabiji rezultat na cijelom natjecanju) i
Saša u zadnjoj grupi tog dana 5:37.5 i 100 – 821.0 bodova.
Nakon odvoženih 6 turnusa, prvi put smo vidjeli rezultate za ekipni poredak i nas na visokom
4. mjestu. Ispred nas su bili Česi, Slovaci i Nijemci. Iza nas Italija,
Austrija, Danska, Švicarska, Francuska, Mađarska, Slovenija kao 11. itd. To nas
je poprilično razveselilo i "diglo".
Pojedinačno: Damir i dalje odličan 5. s 5669.8 bodova, Saša 18. s 5301.0 i Dubravko malo bolji nego prvi dan 23. s 5144.5
bodova. Idemo dalje.
5. dan - četvrtak, 5.7.2001.
Vrijeme je još bolje (stari "meteorolog" Zach je opet sve točno predvidio). Naravno vjetra uvijek
ima u Holiču. Kreće Damir s 9:50.5 i 95 – 991.0 bodova. Dubravko 9:50.9 i 95 – 991.8, a Saša
9:47.5 i 100 – 995.9. Nije loše.
Još jedna grupa odlazi na start
U 8. turnusu Dubravko 9:47.0 i 85 – 973.5 bodova. Saša s odličnim letom od 9.53.3 i
slijetanjem u 100 zarađuje "soma", a Damir za 9:49.2 i 85 dobiva 978.2 boda.
Nakon 8. turnusa, organizator na naše inzistiranje počinje objavljivati rezultate s
odbačenim najslabijim letom, što daje realni poredak.
Pazderka je prvi sa samo jednim bodom manje od maksimuma. Drugi je Vagner koji nakon prvog leta od
442.2 boda uspijeva napraviti sve jake rezultate, a treći je Kohout. Kolb je
isto uspio odvoziti sve bez grešaka i anulirati onu jednu nulu. Naš Damir je 11.
s 6860.9 bodova. Ima prednost pred Hinschem od 38.3 boda, a 13. Šiumbrys
zaostaje 73.9 bodova. Trebalo bi biti dovoljno ako sve bude u redu. Saša je 26.
s 6526.6, a Dubravko je 28. s 6412.9 bodova.
Zadnji turnus tog dana. Počinje Dubravko s 9:53.0 i 100 – 1000 bodova. Saša s 9:47.0 i autoritativnim zakucavanjem u 100
(zabilježeno na video kameri :-)) dobiva također soma. Damiru, a i svima nama, je muke zadao
Zach sa svojim laganim plahutavcem teškim ispod kile. On je jedini u smiraj dana
uspio odletjeti puno vrijeme. Damir je sa svojim Espritom odletio 8:45.8 i
sletjevši u 100 dobio vrijednih 905.9 bodova. Ipak finale se malo zaklimalo jer
je sada Damir bio ukupno 13. s 7766.8 bodova, odnosno 0.4 boda iza sada 12.
Hoffmana. Saša i Dubravko su se pomaknuli malo naprijed na 22. i 26. mjesto sa
7526.6 i 7412.9 bodova.
Nakon napornog dana nismo mogli odbiti poziv Čeha na hladno pivo. Nakon četiri runde
(bilo je tu i letenja s Gavrilkovim "ćukcem", koji doduše nije dugo izdržao), otišli
smo na spavanje, u očekivanju zadnjeg i najvažnijeg dana natjecanja.
6. i završni dan natjecanja - petak, 6.7.2001.
Damir sada nažalost više ne ovisi samo o sebi, ali svi znamo da su mu uz dobar let u
zadnjem turnusu, a zbog vrlo malih razlika, šanse vrlo, vrlo velike.
Prvi je letio Saša i napravio 9:46.4 i 80 – 979.1 bod.
Nakon toga, u četvrtoj grupi leti Damir. Vrijeme je bilo potpuno mirno. Suša, a treba dobar rezultat. Nakon
otkvačivanja, svi polako cure i traže nekakvo držanje. Damir je dosta toga
preletio, ali visina se samo smanjivala. Ništa, pa ništa. Nakon nekoliko minuta,
Damir se uputio na desnu stranu od mjesta gdje je startao, a u isto vrijeme
jedna grupa je našla stup lijevo i iza naša dva Damira. Kad su ih spazili bilo
je već kasno za reagiranje jer je Damir bio već dosta daleko, a i visina je bila
samo kojih 20-tak metara. Nije bilo druge nego ostati na toj strani i u laganom
držanju probati nešto izvući. Borba je trajala skroz do otprilike minutu i pol
do kraja. Nikakvo dizanje, stalno ista visina i lagano spuštanje niz vjetar.
Poslije smo od Pazdrke čuli da su Česi cijelo vrijeme pratili let i vozili skupa
s Damirom.
Kad je nakon, kako se nama činilo, čitave vječnosti ipak odvojilo,
čuo se pljesak sa strane, a nama je laknulo. Sad smo znali da će ipak ući. Za
9:52.0 i slijetanje u 100 dobio je 1000 bodova!
Nakon Damira još je letio Dubravko i završio natjecanje s letom 9:52.2 i slijetanjem u 85 što je vrijedilo
978.5 bodova.
Finalisti su redom: Pazderka, Vagner, Kohout (tri Čeha na prva tri mjesta), Vallant,
Bartek, Kolb, Lee, Szeri, Hinsch (ušla su i tri Nijemca), Adamek, naš Damir
Kmoch kao 11. i Hoffman kao posljednji 12.
Saša je osvojio 22. mjesto, a Dubravko 26. Ekipno smo zauzeli 4. mjesto što je veliki i
za sve nas pomalo neočekivani uspjeh.
A sad finale. Leti se 4 puta (naizmjence 2 puta juniori, pa 2 puta seniori, pa opet
juniori, da bi sve završilo s dva leta seniora) s odbacivanjem najslabijeg
rezultata.
Zajednička slika juniorskih i seniorskih finalista
Vrijeme odlično, sunčano s malo jačim vjetrom koji je dozvoljavao direktan šlep. Mogući
problem predstavljao je prilično kasni početak finala, tako da se znalo da će
kasno i završiti, a treba letjeti 15 minuta. Vjetar puše prema šumi i svi smo
znali da će se letjeti daleko i iznad šume.
U prva dva leta Damir je odletio 14:53.6 i 14:50.15 sa slijetanjem oba puta u 100. Znali smo da je dobro, ali kad
smo kasnije vidjeli da su to dva "soma", svašta smo već pomislili.
Vrijedi zabilježiti Pazderkinu nulu u drugom letu (ostao je van 75 m u "sve ili ništa"
pokušaju, a čak se nije niti trudio ponavljati jer je znao da mu taj let više
ništa ne donosi).
Kolbov model je u pokušaju sličnom kao i Pazderka ostao negdje
u krošnjama drveća, ali on je ponavljao s drugim modelom i dobio 705.7 bodova.
Nakon druga dva leta juniora u kojima je bilo i ponavljanja zbog sudara, na red su
došla i odlučujuća zadnja dva leta seniora. Damiru je trebao još samo jedan jako
dobar let za vrlo visoki plasman. Prvi let 14:51.8 i zakucavanje. Kad smo već
mislili - to je to, vidjelo se da ipak fali tridesetak centimetara za 100-tku.
Dobro, znali smo da ima još najmanje jednu priliku. S obzirom da je bilo i
sudara u zraku nismo znali hoće li biti ponavljanja.
U drugom letu svi su se morali malo više naraditi iznad šume jer je već bilo prilično
kasno. Let opet dobar 14:52.4 sa zakucavanjem, ali nažalost i ovaj put "samo" u
95. Ovaj puta je i Damir imao sudar, ali je nastavio let ne tražeći ponavljanje.
Iako je Leeev "High Five" bio prilično oštećen, ni on nije tražio ponavljanje.
Organizator poziva sve da ostanu na svojim mjestima radi eventualnih protesta i
mogućeg ponavljanja, ali nakon par minuta proglašava 3. F3J Evropsko prvenstvo u
termičkom jedrenju završenim. Sad preostaje samo čekanje rezultata.
Na kraju: 1. Pazderka s jednom nulom ali i dvije tisuće u zadnja dva leta. Svaka mu
čast. Odletio je fenomenalno (bio je prvi i nakon kvalifikacija). Drugi je Kolb, a treći svjetski prvak Kohout.
Damira su ona dva zadnja slijetanja ipak koštala i završio je "tek" osmi. Da je samo jedno od njih bilo u 100 umjesto u 95, bio bi
drugi. Svejedno, zaslužuje sve čestitke! Naročito kada se pogledaju rezultati
finala i vidi kakve su to bile male razlike. Od 8. do 5. mjesta 0.2 boda, a do 2.
mjesta 3.6 bodova (ili otprilike 3.5 sekundi u 45 minuta
leta).
Konačni rezultati natjecanja
Trojica najboljih: s lijeva - Kolb, Pazderka i Kohout
7. dan - subota, 7.7.2001.
Povratak kući. Na ceremoniji proglašenja i završnom banketu koji su se održavali tog dana navečer,
po običaju nismo ostali (štednja). U Zaprešić smo stigli nešto prije 21 sat.
Rezime
Ovo je bio do sada najbolji nastup Hrvatske F3J reprezentacije na nekom od evropskih
ili svjetskih prvenstava.
Osvojili smo 4. mjesto ekipno s 95.28% bodova u odnosu
na prvake – Čehe. Imali smo i finalistu (Damir je ušao u finale s 97.48% bodova
u odnosu na prvoga) s vrlo zapaženom ulogom, a uz malo više sreće mogla je to
biti i medalja. Saša je osvojio 22. mjesto s 94.58% bodova, a Dubravko je bio
26. s 93.31% bodova.
Kad se analiziraju rezultati, vidi se da je prvi dan bio presudan. Oni koji su ga uspjeli
preživjeti bez ili možda samo s jednom greškom, imali su priliku za dobar rezultat. Dubravko
je na primjer u preostalih sedam startova zaradio 6844.0 bodova (Saša 6716.6, a Damir 6634.6),
ali zaostatak iz prvog dana se više nije mogao nadoknaditi. Prvi dan se zaista pokazao kao ključan.
Ako se gleda statistika s dosadašnjih evropskih i svjetskih
prvenstava (pripremio ju je Zoran Lulić) vidi se da je na ovogodišnjem prvenstvu, usprkos zahtjevnim
vremenskim prilikama, bio potreban prilično visok postotak rezultata za dobar plasman.
| Prvenstvo |
Natjecatelja |
Turnusa |
Finalista |
% za finale |
% prvoga u odnosu na max. |
| ECh 1997 |
49 |
9 |
12 |
97,40% |
99,53% |
| WCh 1998 |
79 |
9 |
12 |
94,86% |
99,93% |
| ECh 1999 |
36 |
11 |
10 |
94,81% |
98,60% |
| WCh 2000 |
80 |
9 |
15 |
94,13% |
99,82% |
| ECh 2001 |
55 |
10 |
12 |
97,33% |
99,93% |
Treba spomenuti i Damira Kosira koji je na ovom prvenstvu bio u ulozi našeg pomoćnika.
Vjerujem da mu nije bilo lako biti tamo, a ne letjeti, ali svoju ulogu je
odradio odlično. Napinjao je sajlu uvijek više od ostalih, tako da smo gotovo
uvijek kretali prvi "u pucanj". Hvala mu.
Prvenstvo je bilo dobro organizirano, a letenje je bilo na vrlo visokom nivou.
Krug najvećih favorita svakako i dalje postoji (Nijemci i Česi daleko najviše
ulažu, pa imaju i najbolje rezultate) ali polako se priključuju i novi,
uključujući i našeg Damira Kmocha (ne pada jabuka daleko od stabla :-)).
Mogućnosti Saše i Dubravka su također sigurno veće od ostvarenih rezultata, ali
to tek treba pokazati.
Vrlo vrijedan rezultat je ostvarila i juniorska ekipa Slovenije osvajanjem drugog mjesta
u konkurenciji 11 timova. Bilo bi dobro pokušati oformiti juniorsku reprezentaciju Hrvatske
za neko od slijedećih prvenstva, jer su iskustva koja se stječu na ovakvim natjecanjima vrlo važna,
a "zaraza" zagarantirana.
Revolucionarnih novosti kod modela nije bilo. Dominirali su Eraseri, Pikeovi, Escapeovi,
Sharoni, Spaceovi, Graphiti, Soarmasteri. Storka 2 je bilo u većem broju, ali
vidjelo se, a to je priznao i sam Heinrich, se da tu ima problema s remenjačom u
centroplanu. Naime kod malo jačeg udarca u tlo pri čemu krajevi krila imaju
tendenciju nastavka kretanja prema naprijed, remenjača je pucala. Prilično
veliku pozornost privukli su Austrijanci, bolje rečeno Wolfgang Zach, sa svojim
ultralaganim modelima za sušno vrijeme. Tri metra raspona, 6 servosa, odlična
praćka, a manje od 1 kg težine.
Od naših, Damir je prvo letio sa svojim konstruktivnim Spunkom, a kasnije nakon nekih
uočenih oštećenja, sve do kraja s Espritom, dok je Azart ugledao svijetlo dana
samo na tehničkom pregledu.
Saša je stalno letio s jednim Eraserom, dok su Stork i drugi Eraser bili u pričuvi.
Dubravko je cijelo vrijeme letio s jednim od svoja dva Starlighta 2000. S plavim po mirnom, a srebrnim, karbonskim, po vjetrovitom
vremenu. Soarmaster je čekao u pričuvi.
Moramo još spomenuti i činjenicu da su nam svi odali priznanje za dizajn majice
reprezentacije Hrvatske (za to su zaslužna naša dva Damira). Bila je vrlo
tražena (naročito polo majica s kragnicom), a mnogi se nisu ni usudili ponuditi
svoje majice za razmjenu nego su ju bili spremni kupiti. S obzirom da je slično
bilo i u Grčkoj na prošlogodišnjem Svjetskom prvenstvu, to izgleda polako
prelazi u tradiciju. Trudit ćemo se da tako ostane i dalje.
Na kraju i uvijek iznova treba podsjetiti na moment druženja s ljudima koji su isto kao
i mi zaljubljenici u ovaj sport (ili ako baš hoćete i hobi, što je s obzirom na status
kakav ima kod nas, sada vjerojatno bliže istini). To su sve ljudi koji razumiju što se događa i koliko su neka
postignuća vrijedna.
Nadamo se da će naša reprezentacija imati novu priliku za još bolji rezultat, na slijedećem
Svjetskom prvenstvu u Finskoj 2002. godine.
Dubravko Pavlić
|
